Soo...Jako mi se sviđa današnja tema!
Unazad 4 godine sam se užasno promijenila! Ne fizički, ali psihički da! Pričaa ide ovako :
Početka osnovne škole za mene je bio mrak >.< Svaki dan kada bi me brat vozio u školu bi na putu plakala jer nisam htjela ići u školu! Kada bi došli u školsko dvorište gdje bi se sva dječica sretna poredala po dvoje, a ja bi bila sama jer nisam imala para opet bi počela plakati i to bi se nastavilo na prva 2 sata. Moja tuga za odlaskom od doma prestala je u drugom polugodištu kada me pedagoginja pozvala u svoj ured da malo popričamo,za divno čudno nije zvala roditelje,ali mene i još par cura iz drugih prvih razreda je zvala da priča s nama zašto plačemo kada dođemo u školu. A brate a ko nebi plakao?! :$$
Nakon prestanka tih suza nemilih, počelo je zadirkivanje u 4. razredu jer sam jedina ušla u pubertet tada,imala sam i mengu i nosila sam topiće male,nisam igrala tjelesni i kada smo išli na more na kraju 4. razreda nisam se kupala. Ta "neodgojena" djeca ili bolje rečeno "ne obrazovana" su mislili da ja zapravo imam neku bolest sličnu šugi od koje ti ide krv HAHA :'D Jadno,ali istinito!
Ciijeelo osnovnoškolsko obrazovanje bila sam povučena,sramežljiva i mirna i moja učiteljica je odlučila poduzeti nešto - prvo je bilo da se stalno derala na mene jer se ne igram s drugom djecom u nadi da ćeme uplašiti i da ću ja to početi raditi (no sam sam se nje još više uplašila i još je više nisam voljela),kasnije me slala pedagoginji pa niti to nije uspijelo,a zadnji pokušaj je bio pod nazivom "crvčci" - to je bila mala grupica u našoj školu u kojoj su bila sva djeca koja su stalno šutjela i bila odbačena od strane drugih zbog svojeg izgleda i ponašanja. Ondje smo igrali razne igre koje su uključivale izražavanje vlastitog mišljenja i iznošenja zašto smo za i protiv nečega.
Kako se u mojem gradu svake godine odvijao maskenbal,mi smo bili bundeve i imali smo princa i pepeljugu i konje! Bilo je predivno i dobili smo prvu nagradu koja nas je vodila na veliko natjecanje u Opatiju! Završetkom 4. razreda išli smo u mjesto blizu Medulina (ne sjećam se imena) i bilo je prilično zanimljivo! Radili smo svakave stvari ; bacali vodene balone sa prozora,drugima skidali kupaće sa vješalica i mijenjali ih sa tuđim,a meni najzanimljiviji dio bio je ples! Naše učiteljice su odlučile nas podučiti malo više o kulturi i učile nas plesati razna kola - šokačko,drmeš,slavonsko,kukunješće a među tome svemu našla se i albanska Šota koju nas je učio dečko iz našeg razreda čiji su djed i baka albanci.
Uglavnom su moji osnovnoškolski dani prolazili u suzama i dok su se neki rasplakali 15.6.2012. ja sam bila presretna!
16.6.2012. Išla sam na prijemni za umjetničku srednju školu i bila sam na 69. mjestu od njih 100. Kasnije na drugom roku tzv. jesenskom za one koji su polagali neke predmete,mama i ja išle smo na upis da bi nam gđa. voditeljica rekla kako nema više slobodnih mjesta te da su se na današnjem prijemnom koji se odvijao u 8.00h dijelili dodatni bodovi, i tako Ana je upisala tehničku školu. Ondje sam barem bila sa svojima iz osnovne i bilo je super jer nismo imali tjelesni baš previše jer nismo imali dvoranu ali opet imali smo mnoge matematičke predmete koji meni nisu išli. Par dana prije završetka 3. tjedna mojeg školovanja u tehničkoj mama mene zove da brzo se spremim i da idemo u Osijeeek. I hajd oke,iako imam školu išla sam s njom u Os. Nije mi iskreno bilo jasno zašto me vozila u Os i zašto mi je kupila bilježnicu novu i pernicu kad ih već imam,ali sve mi se kristalno posložilo kada smo došli pred tu umjetničku školu. Mama mi je netom prije ulaska u novi razred rekla da su danas zvali da se mogu premjestiti i da sam primljena kao nova učenica. Poslije velikog odmora,točnije na sat hrvatskog ušla sam u novi razred koji mi se na prvi činio kao neki elitni razred (a i na druguje bio isti x$). Dan kasnije nisam došla u školu jer sam od prevelikog uzbuđenja dobila visoku temperaturu. Bila je srijeda kada sam upoznala svoju razrednicu Jelenu .Đ.G. koja je predavala povijest likovnih umjetnosti i bila je odlična! Osim nje,upoznala sam i svojih 2 dandanašnjih najboljih prijatelja. Jedno od njih je Sunce koju sam upoznala pod hrvatskim kada me pitala smijem li sjesti pored nje,a drugo prijateljstvo se stvorilo pod tehničkim crtanjem kada sam sjedila između 2 dečka ,jedan od njih je bio Fran,veliki filozof i kombinirao je engleski i hrvatski tijekom pričanja,a drugi je bio Rabi, strašno nervozan i čudan,dok je profesorica objašnjavala što trebamo napraviti meni je rekla da tražim pomoć od kolega. Okrenem se tom filozofu Franu,on mi kaže " Ne mogu ti tu pomoći,to moraš sama znati,šta nisi ponjela knjigu",okrenem se Rabiju i kaže mi sam da nezna što je ona rekla i da mi ne može pomoći. Tada dođe do mene moj sadašnji najj frend koji mi je pomogao riješiti te neke norme i te stvari. Osim škole,imala sam predobre prijatleji i u prijaevozu koji su se nonstop mijenjali. Prvo sam upoznala Bornu (žensko) koja se nakon 1.razreda preselila u Zagreb,kasnije Kristinu (koja je kada smo mi bili 2. završila srednju školu),Sanelu s kojom dandanas putujemo i kada smo bili treći upoznala sam fazane Martinu,Jelenu,Domagoja,Petra,Nikolu (otišao u Njemačku živjeti)Helenu i Barabaru + što je Sunce nakon početka 2. pol. počela putovati samnom!
Tada je moja pormijena počela,više nisam bila povučen i mirna,počela sam biti glasnije osoba sve dok nisam u školi. Školu,pogotovo u RH smatram zatvorom gdje nas testiraju na izdržljivost :( No kada izađem iz škole,postajem druga osoba :)
Sada kada malo sagledam stvari koje su mi se sve dogodile unazad ,shvaćam da zapravo nije bio problem samo u meni već i to "seljaštvo" u osnovnoj školi gdje te svi odmjeravaju po svemu,ako ne čak i po gaćama jel ih nosiš iz H&M-a ili iz Konzuma -.-" Razlog mojoj povučenosti bilo je potiskivanje društva,sada sam 4. razred,nažalost maturant (da barem srednja traje još barem 3 godine!) i srednja škola mi je nešto predobro što mi se dogodilo iako sam bila na meti bullyja imala sam ptrave ljude oko sebe uz koje sam naučila boriti se za svoje mišljenje i koji su mi bili primjer mojoj psihičkoj promjeni. Hvala vam ljudi za to <3
Nema komentara:
Objavi komentar